Živimo u stanju stalnog kaosa, jurimo iz jedne krize u drugu, uvijek u strahu od one koja nas čeka možda već na slijedećem koraku. Sva naša pažnja, sa ono malo energije koju pronađemo, je usmjerena na gašenje požara, a krivce za trenutnu situaciju pronalazimo u vanjskom svijetu, čime se branimo da ne možemo preuzeti odgovornost za nastale događaje niti za vlastita činjenja.
Kako god mislili, koga god okrivljavali, život u kaosu crpi našu energiju, narušava odnose, potiče ovisnosti kroz koje pokušavamo pronaći kratkotrajan mir, remeti redovne aktivnosti, a dugoročno donosi velike zdravstvene i druge probleme.
S toga, želimo li drugačije, trebamo prihvatiti činjenicu da imamo puno više kontrole nad našim životima nego što to sebi priznajemo. U većini slučajeva nemamo vlast nad onim što se događa vani, ali imamo vlast nad nečim puno važnijim, a to je naša reakcija na te događaje. Mudra i nadasve mirna reakcija je put kojim ćemo uvesti red u naše kaotične živote i pronaći pravi odnos sa događajima i svijetom oko nas.
Naravno, za to nam je potrebna unutarnja snaga, koju crpimo iz obnovljivih izvora naše unutarnje energije;
kad provodimo vrijeme s obitelji i prijateljima, kad njegujemo dušu umjetnosti, glazbom, plesom, kad se družimo s prirodom, kad svjesno dišemo….
Iznad svega je važno da smo svjesni trenutka u kojem jesmo. Makar koliko bilo teško, pronađimo uporište kako bi u njemu uživali i cijenili ga. Zagrlimo to vrijeme, taj trenutak, kao najveću dragocjenost.
Tako ćemo izgraditi unutarnji mir i povratiti kontrolu nad našim odlukama i izborima.
Unutarnji mir je najveći obnovljivi izvor energije koji će njegovati našu nutrinu i kolika god bila količina vanjske buke i nereda, mir će biti naš odgovor.
Vanjski svijet nam uvijek vrati ono što mu pošaljemo. Baš kao što ogledalo ili bistra voda zrcale naše lice, tako i ljudi s kojima komuniciramo zrcale našu nutrinu.
Kad osvijestimo ovu mudrost dobit ćemo odgovor na pitanje, koje često čujemo, a i sami znamo reći… zašto se meni uvijek ovo događa?….
Dragi ljudi, želimo li biti voljeni, cijenjeni član društva, nesebično, ne birajući, dijelimo ljubav i poštovanje, baš kao što sunce ne bira koga će ogrijati a koga ne, niti kiša bira čija će polja natopiti, a čija ne.
I sjetimo se toga kad god na licu osjetimo toplu sunčanu zraku ili kap kiše.
Lijep dan!
Ana
Šalje: Ana Karlovic <ana.karlovic2@du.t-com.hr>