Sport i emocije
Uspjeh u sportu!
Sport je zdrav kažu doktori, pišu novine, uče nas u školi. Potom smo spoznali da se u profi sportu mogu zaraditi ogromni novac. Uslijed toga roditelji počinju sa odgajanjem svoje djece za “vrhunske sportaše”. Ta takozvana “nadarena” djeca sportaši postižu velike rezultate, trudom,zalaganjem, odricanjem i u konačnici uspije njih nekoliko. Zašto? Malo ili nikako roditelji djece kao ni treneri nisu svjesni emocionalne komponente svoje djece. Po meni svako dijete je nadareno i svako dijete može biti vrhunski sportaš tek onog momenta kada se oslobodi “emocionalnih naslijeđenih oklopa” svojih bližnjih i svoje okoline. Prvi trener u životu toga djeteta je roditelj koji bi trebao biti svjestan svojih emocionalnih blokada. Ukoliko toga nije svjestan dijete će završiti u rukama isto tako nesvjesnog trenera koji je emocionalno blokiran (oklopljen). Tada slijedi usmjerenost samo na jednu komponentu treninga i to fizičku. Tijelo pamti i svaka ozljeda i poraz je trauma za dijete. Svaka programirana trauma ima tendenciju da se ponovno ostvari. Uslijed emocionalne oklopljenosti razvija se tijelo koje nije u mogućnosti odgovoriti na sve zadatke. Sve je lako dok si mlad (kaže pjesma) i možeš to podnijeti uz pomoć tableta,blokada,operacij. Koja je cijena svega toga? Gdje je tu zdravlje?
Promislite na trenutak o ovim stvarima. Zar nije čudno trenirati svaki dan 6 – 8 sati od svoje pete ili šeste godine i izaći na teren i biti nesiguran, sa tremom, rastresen, ljut. Zar nije čudo biti u vrhunskoj formi i doživljavati ozljede, prelome, upalu mišića. Zar nije čudno biti u vrhunskoj formi i doživjeti srčani udar na terenu. Zar nije čudno da se igrači fizički obračunavaju na terenu. Zar nije čudno da poslije utakmice/meča sportaši imaju potrebu da se napiju i budu fizički agresivni. Zar nije čudno da vrhunski sportaš zaradi veliki novac i bankrotira ili se oda alkoholu. Čudno je! Možda ćete pomisliti u ovom trenutku ” i nije čudno” to se dešava svim amaterskim i vrhunskim sportašima.U pravu ste ” i nije čudno”. Mora li biti tako?
Zamislite drugi scenarij!
Sportaš mali ili veliki odradi svoj fizički a potom i mentalno – emocionalni trening u upola kraćem roku. Postiže odlične rezultate u sportu u školi na poslu u klubu. Miran u glavi, na treningu, sportski agresivan, koncentriran,samomotiviran na utakmici, sabran poslije utakmice bez obzira na rezultat. Ozljede minimalne ili nikakve. Poslije završetka karijere je zdrav čovjek fizički i mocionalno i uživa u plodovima svoga rada. Izgleda nestvarno. U pravu ste, zvuči nestvarno. Koliko poznajete takvih amatera ili profesionalaca? Vjerojatno jako malo. Može li biti tako?
Govor tijela!
Psiholog W.Reich je utvrdio povezanost emocionalnih osjećaja sa mišićnom strukturom tijela. Možda na početku izgleda malo čudno da mišićna struktura ima veze sa emocijama. Ipak dokazano je da emocionalni doživljaj utječe na kemijske reakcije u našem tijelu (veza živčanog, endokrilnog i imunološki sustav). Osobe sa potisnutim neizraženim osjećajima imaju krute i trajno napete mišiće u pojedinim dijelovima tijala. Reich je ovu napetu mišićnu strukturu usporedio sa oklopom srednjovjekovnih vitezova i prozvao proces stvaranja “armature”. Dok je čelik oklopa viteza imao svrhu da ga štiti od fizičke agresije. Mišićni oklop ima za svrhu da nas zaštiti od emocionalne agresije. Evo primjera; Ako očekujete udarac u pleksus vi ćete automatski stegnuti dijafragmu. Zašto? Taj udarac je bolan a da nebi doživjeli bol vi napnete dijafragmu zaustavite disanje prije udarca. U pozadini boli je strah kojeg st osjetili ili možda ne. Ipak uvijek je prisutan. Taj isti mehanizam stiskanja dijafragma i zaustavljanje daha možemo koristiti u svim prilikama kad očekujemo bol i strah. Dijete na ovakav način može rasti sa uskim prsima, sa slabim plućnim funkcijama, te disanje ostaje trajno plitko .U zglobovima okruženim trajno napetim mišićima dolazi do neravnoteže posture, potom do ozljeda, potom, do artritisa, itd. Mi se na takav način programiramo i to postane automataska navika koju teško poslije kontroliramo tj. skoro nikako.Određene tehnike kao masaža imaju kratkotrajni učinak. Uređaji za opuštanje napetosti i ostala farmakološka sredstva su samo zavaravanje smoga sebe.
Ima li riješenja?
Za sportaše i one koji se tako osjećaju (djeca, rekreativci, amateri, profesionalci) osmislili smo individualne i grupne treninge sa ciljem održavanja emocionalo – tjelesne ravnoteže.Svakom sportašu prilazimo individualno.
– Kako razriješiti emocionalne blokade (anksioznost)?
– trema pred nastup
– strah od poraza
– strah od trenera
– strah od publike
– panika, sram, krivnja, ljubomora
– strah od ozljeda
– Kako pravilno disati?
– Hrana i utjecaj hrane na emocionalno raspoloženje.
– Kako do smomotivacije?
– Kako do vrhunske koncentracije?
“Perite vaš um svakodnevno kao što perete vaše zube i vrata obilja će vam biti svakodnevno otvorena”
Hipnoterapeut
Josip Jelić
Zagreb
Te; +385 91 5866697
jelicj@gmail.com
Skype: josip.jelic5
www.hipnooo.eu